Kako razgovarati s djetetom o emocijama

Mala djeca osjećaju jednako snažno kao odrasli, ali još nemaju riječi za to što im se događa. Kad dijete ne zna reći "ljut sam" ili "bojim se", osjećaj izađe na drugi način: plačem, bacanjem igračke, povlačenjem. Učenje imena za emocije prvi je korak prema tome da ih dijete prepozna i s vremenom njima upravlja.

Imenujte ono što vidite

Najjednostavnija navika je da naglas opišete osjećaj koji primjećujete: "Vidim da si tužan jer je park zatvoren." Tako dijete povezuje riječ s onim što upravo proživljava. Isto radite i za sebe: "Malo sam nervozna jer kasnimo." Dijete uči da svi imaju osjećaje i da se o njima može razgovarati.

Igre s licima

• Pogodi osjećaj: pokažite sliku lica i pitajte kako se osoba osjeća i zašto bi se mogla tako osjećati.
• Ogledalo: pred ogledalom napravite sretno, tužno, ljuto i iznenađeno lice, pa neka dijete pogađa.
• Jutarnje pitanje: svako jutro neka dijete pokaže sliku koja najbolje opisuje kako se osjeća.
• Priče: u slikovnici zastanite i pitajte kako se lik osjeća i što bi mu pomoglo.

Svi osjećaji su dopušteni, ne i sva ponašanja

Djetetu je važno čuti da je u redu biti ljut ili tužan. Granica ide kod ponašanja: "Smiješ biti ljut, ali ne smiješ udarati." Ponudite što može učiniti umjesto toga: duboko udahnuti, stisnuti jastuk, reći riječima što ga muči ili doći po zagrljaj.

Kratko i redovito

Ne treba poseban sat za razgovor o emocijama. Nekoliko minuta igre dnevno i mirna rečenica u pravom trenutku vrijede više od dugih objašnjenja kad je dijete već uzrujano. Najbolje se uči u mirnim trenucima, a primjenjuje u teškima.